Makedonija

Makedonija, dvije godine poslije prošlog posjeta, ovaj puta malo više “planinarski” u odnosu na prošli put, jer je cilj bio osvojiti najjljepše i najviše vrhove Makedonije: Titiv Vrh i Golem Korab

Krenuli smo iz Zagreba autobusom, uz Dadu Topića i “Tamo gdje sunce vječno sja…”

Prva destinacija – Popova Šapka, uspon na Titov Vrh (2.746 mnv)

Uspon lijep, kondicijski dosta zahtjevan, tehnički lagan. Zapravo, i ostali usponi su slični, nema vratolomija, pentranja, sajli….staze su uglavnom uređene, zemljane, bez stijena. kako uglavnom i nema šuma, čistina pruža sjajne vidike svuda naokolo…

Uglavnom, 24 km uspona i spuštanja, penjanje sa 1.600 mnv na vrh uz cc 1.150 m visinske razlike, vrlo lijepo.

Sličan je bio i uspon na najviši vrh Makedonije, Golem Korab (2.764 mnv), ali je ovo ipak malo više “alpski”, usponi su puno duži i teži, ali opet – bez stijena, pentranja i vratolomija.

Vidici su još ljepši, iako je dužina puta (oko 30 km) i visinska razlika oko 1.700 m vrlo zahtjevno i na kraju smo se vratili u hotel u kasnim satima…

Unutra ukupno 9 dana, u “turističkom” dijelu obišli smo Skopje, Ohrid, NP Mavrovo, Tetovo, Bitola…..dosta toga

Kako je program bio dosta zahtjevan, tako smo se malo “podijelili”, pa sam ja bio s grupom koja je savladala dva najviša vrha (Golem Korab i Titov Vrh), a ostale dane više posvetila turističkim užicima, kupanju, šetanju.

Usponi na Titov Vrh sa Popove Šapke i Golem Korab su prilično zahtjevni, ali samo kondicijski: puno hodanja, dosta dugih uspona, ali bez pentranja, stijena. sajli….

Titov vrh, ukupno oko 24 km uspona i spuštanja, Golem Koram oko 30..Penje se i hoda uglavnom po otovrenom prostoru, nema šuma, uglavnom trava.

Na višim visinama ima malo više “alpskog” doživljaja i vidici su zaista prekrasni

Od ostalih utisaka, ukratko treba naravno spomenuti Skopje sa svojim spomenicima koji nekoga ne ostavljaju ravnodušnima (s kojim god osjećajem)…Uglavnom, Skopje je danas “starije nego što je nekad bilo”…..